Intervju s Ivanom Horvatom* (70), vlasnikom poduzeća za usluge pripreme za tisak i objavljivanje
Za početak, možete li nam reći nešto više vašem poduzeću? Čime se bavite?
Moja djelatnost spada u grafička zanimanja. Konkretnije, bavim se pripremom ploča i matrica za reljefno utiskivanje i njihovim obrađivanjem. U suštini graviranje, trgovina i računalna reprodukcija. Kada sam se počeo baviti ovim poslom to se sve odrađivalo ručno. Čak i kada sam kupio prvi laserski stroj, on se pokretao mehanički. Kasnije sam naravno, uložio u znanje i tehnologiju te sada baratam nekolicinom strojeva pomoću kojih posao ide glatko.
Što vas čini uspješnim poduzetnikom?
2014/2015. godine moja je firma bila u 10% najuspješnijih grafičkih poduzeća u Hrvatskoj. Rekao bih da je ključno poznavati tržište. Kao i kod većine poduzetnika, moje trenutno poduzeće nije nastalo iz prvog poduzetničkog pothvata. U biti sam pratio tržište – jedno vrijeme sam imao ideju pokrenuti farmu pilića jer je u tom trenutku bila velika nestašica piletine. Nešto kasnije i farmu kunića. Međutim, od svih pothvata naposljetku je uspio baš ovaj – grafičko poduzeće. Najvažnije je pratiti potrebe na tržištu i iskoristiti potražnju određenih djelatnosti, odnosno ponuditi na tržištu nešto čega nema ili nema dovoljno. Ja sam se samo pojavio na tržištu u pravo mjesto i pravo vrijeme.
Koja je, prema Vašem mišljenju, najvažnija osobina uspješnog poduzetnika?
Upornost je daleko najvažnija. Bez upornosti nema dobrog poduzetnika. Neuspjeh je pokretačka snaga, on te gura i tjera jer nemaš prostora za uzmak, samo moraš gurati naprijed i pokušavati, pokušavati, pokušavati.
Kako ste uspjeli opstati na tržištu preko tri desetljeća? Koja je Vaša tajna?
Tržište me odredilo. Moj posao nije moj vlastiti izum, nego je on uspio najviše zbog potražnje na tržištu koju sam ja prepoznao. Na početku sam imao drugačije namjere, naime, htio sam se probiti na tržištu prometnih znakova. To je bilo početkom devedesetih, gradile su se autoceste te sam pomislio kako su zahtjevi i potrebe tog tržišta velike. Međutim, ratno stanje, teška situacija u državi, tražilo se nešto drugo. Tako velika potražnja omogućila mi je razvoj i prihode koje sam ulagao u znanje i opremu, što mi je samo generiralo još više posla.
Što Vas je motiviralo da pokrenete svoj posao?
Uvijek sam radio i stvarao za druge. No, često sam razmišljao: sve što stvorim za druge, isto tako mogu i za sebe. Odnosno, svoj rad, ideje i stvaralaštvo mogu okrenuti prema sebi, tako sve što napravim ostaje moje.
Koji biste savjet dali ljudima koji se žele okušati u poduzetničkim vodama?
Nemojte se bojati neuspjeha. Prigrlite ga, on je poticaj za traženje i smišljanje novih ideja. Kada ne uspiješ ne smiješ stati – ako staneš prepuštaš se struji koja te vodi u ponor. Tada moraš grepsti da ponovno dođeš do površine. U nekim trenutcima je bilo zaista teško. Da sam odustao, propao bih. Neuspjeh je motor za uspjeh, nemojte ga se bojati.
*poduzetnik je izrazio želju ostati anoniman, stoga je ime promijenjeno
Autori članka:
Lucija Koletić, Barbara Kuna, Petra Senegačnik i Helena Stepić