Možda ste koji put razmišljali o otvaranju vlastitog poduzeća. Imate ideju, no niste sigurni što Vam zapravo treba za uspjeh. Što je to što čini dobrog poduzetnika? Ovo i neka slična pitanja postavili smo Damjanu Geberu, osnivaču, te izvršnom i kreativnom direktoru Brigade, inovativne agencije za projektiranje, arhitekturu, dizajn interijera i produkt dizajn. U Brigadi se vide pionirima holističkog pristupa osmišljavanju prodajnih koncepata. Utemeljeni na patentiranoj metodi analitike potrošača te transformiranju prostora u iskustvo, kvaliteta njihovih projekata potvrđena je brojnim arhitektonskim i dizajnerskim nagradama, kako domaćim, tako i stranim.
Damjana je na osnivanje Brigade potaknula želja da radi nešto drugačije od uobičajenog posla arhitekta. Završio je fakultet, i neko vrijeme radio “onako kako svi rade”. S vremenom je sve više vidio da tu nešto nedostaje i da želi raditi drugačije. Shvatio je da mora pokrenuti vlastito poduzeće kako bi imao priliku testirati svoje ideje. U početku je to učinio u partnerstvu, što je vidio kao sigurniju varijantu, no ubrzo je shvatio da je jedini način za ostvarivanje vlastite vizije all-in samostalni pothvat.
Na tržištu je, objašnjava, bitno pronaći nišu koju nitko ne pokriva, a za kojom postoji potreba. U tom smislu, za uspjeh je važna inovativnost. Vizija je bitna, no potrebno je i pokriće za tu viziju, odnosno imati znanje i iskustvo na temelju kojeg možemo procijeniti koliko je ona ostvariva. “Većina poduzetnika je imala x propalih projekata dok jedan nije uspio. Važno je biti samokritičan i moći se suočiti sa stvarnošću, a ne nastaviti gurati nešto što ne ide, već probati nešto drugo”, kaže Damjan, “neiskusni poduzetnici često rade grešku tako da nude ono što oni vole i ono što bi oni kupili, bez da se pitaju postoji li za tim potreba na tržištu koju nitko ne zadovoljava.”
Za uspjeh u prodaji usluga pak su, kaže Damjan, vrlo bitne prezentacijske i prodajne vještine, ali i čitanje ljudi, shvaćanje situacija i jako puno širine u znanju, i to ne isključivo stručnom. “Nama u Brigadi je svaki idući posao drugačiji”, kaže Damjan, “radimo uslugu za naručitelje iz različitih djelatnosti, a ja moram znati nešto o toj djelatnosti da možemo normalno razgovarati.” Zbog toga je dobro imati široke interese i želju za stalnim učenjem nečeg novog. Bitno je, kaže, i graditi odnos s klijentima – sjetiti se rođendana, nazvati, otići na kavu ili ručak, a ne samo odraditi posao. Građenje neformalnog odnosa znatno olakšava profesionalni odnos. “Bitno je pokazati klijentu da mi nismo samo njegov dobavljač, već da smo partneri i da imamo isti cilj.”
Nismo zaobišli ni temu neuspjeha. Oni su sastavni dio posla, kaže, a posljednji je doživio prošli tjedan. Na pitanje o tome kako se nosi s njima, odgovara da to dolazi s iskustvom. U početku je bilo teško, priznaje, “pogotovo zato što poduzetnik živi svoj posao, s njim se budi i s njim spava. No, iz negativnog feedbacka i neuspjeha”, govori, “puno više naučiš nego iz uspjeha.” Greške su ono što nam daje nova saznanja da u budućnosti radimo drugačije i bolje.
Na pitanje o tome čemu pripisuje uspjeh – sebi ili vanjskim okolnostima, odgovara da svojoj viziji i trudu. Navodi jedan trenutak koji mu je, kaže, odškrinuo vrata i ubrzao cijeli proces, no ni on se ne bi dogodio da nije strastveno vjerovao u svoju viziju, te “stalno i svima” govorio o njoj, imajući naravno pokriće za nju u vlastitom znanju.
Glavna motivacija za sve to? “Želim da eksperimentiramo i inoviramo i zabavljam se u tome što radim”, govori pun entuzijazma, “novac mi nikad nije bio glavni drive. On je možda mjerilo nekog uspjeha, ali i to je pitanje. Drive mi je da uživam u tome što radim, da uživam u inovaciji i da se zabavljam.”
Za kraj, budućim poduzetnicima poručuje neka budu svjesni da idućih puno godina neće imati puno slobodnog vremena te da je rizik da njihov pothvat propadne jako velik, a šansu za uspjehom povećavaju ako vjeruju u sebe i objektivno sagledavaju stvari. “Sigurno će biti teško”, poručuje, “jer je poduzetništvo nemoguće odvojiti od sebe. Ako poduzetništvo samo radiš, a ne živiš, onda to vrlo vjerojatno neće uspjeti.” Vrlo bitno za uspjeh je, otkriva, i “biti čist”, ne muljati, igrati pošteno – plaćati sve poreze i plaće, te često staviti kolege na prvo mjesto. “Kada gledam unazad, mogao sam biti i bogatiji da sam muljao na nekim stvarima na kojima vidim da drugi muljaju”, otkriva, “ali ja mirno spavam, a to je neprocjenjivo.”
Iako ih eksplicitno ne spominje, kroz Damjanove izjave možemo prepoznati neke psihološke konstrukte koji se pokazuju važnim za uspjeh u poduzetništvu. Tako Damjan naglašava kvalitetan odnos s klijentima za što su zasigurno bitne crte ličnosti poput ugodnosti i ekstraverzije. Osim toga, neuspjesi koji su sastavni dio posla zahtijevaju visoku toleranciju na stres. Damjan više puta spominje kako se zabavlja i uživa u tome što radi, te kako mu novac nije glavni motivator – iza čega se nazire intrinzična motivacija. Ona za sobom povlači i visoku potrebu za autonomijom te unutarnji lokus kontrole. Zaista, Damjan uspjeh pripisuje svome trudu. Iako se inteligencija kao takva kroz intervju nije spomenula, Damjan objašnjava kako često mora širiti i primjenjivati znanja u novim područjima pa je vjerojatno da i ona igra bitnu ulogu. Stoga, možemo zaključiti kako je uspješni poduzetnik: inovativan, ugodan, ekstrovertiran, visokih kognitivnih sposobnosti, dobro se nosi sa stresom, posjeduje stručna znanja, ima razvijene komunikacijske i prezentacijske vještine, intrinzično motiviran, sklon preuzimanju rizika i prepoznavanju prilika i naravno – strastven oko svog cilja.
Autori članka:
Franka Amančić, Tonia Brekalo, Nikola Jambrešić, Dominik Jelić i Tomislav Laljak